doš’o je iz nekog sela
Bogu za leđima
nije se nad’o
gradu i kulama
tek da pokuša
To ga je dovelo
skoro do ludila
dani k’o ciganska
godina pivo i rakija
Nedjeljom, koliko može
on se dotjera
pa ‘cipel cugom’
do Arilja gdje je radila Emira
Sa njim se još kao
dijete igrala
bila mu je k’o rođena
jedina kojoj
može da se izjada
Emira, sjetiš li se
rodnih krajeva
zimi kada zvizdi kosava
i snijeg napada
Emira, kada čujem
kuknjavu vjetrova
više me je strah
Beograda od onih
naših vukova
Nedjelja, nekako čudno
prazna birtija
rekli su mu
da je otišla s’ nekim
gazdom iz Kraljeva
I danas dan kruži priča
među alasima
kad je noć hladna i zvjezdana
k’o da iz rijeke neko doziva
nekoga Emira
