U ovo vrlo doba postmoderno
Osjećam se nekako postmortemno
I ne trebaš biti posebno bistar
Da vidiš da si cijenjen kada si filistar
Poželiš pobjeći iz svojih okova
Frenetika života i monetarnih tokova
Jalan i kivan spram kozmičkog reda
Ti ne vidiš svjetlo s onu stranu beda
I čekaš da ti se sreća osmješi
Samo još nada u sutra te tješi
Na planeti robova od mača snobova
Ničice su padali svi što su se nadali
I pun ti je kurac nošenja maski
Tutora, ktitora i mišljenskih paski
Sa svakim danom sve ti je bliža
Kleta sudbina malog od križa
Iz pakla stvarnosti šaljemo pusu
Ćutim se ovog svijeta posljednji karat
Sad sam se konačno našao na plusu
Dok pandur pokazuje devet i kvarat
