TiBo:
Prije više stoljeća ta zemlja se rodila
i ljudi stari odlučili nazvat je Amerika
a danas radi te zemlje nestaje mog jezika,
tradicije mog naroda jer takva je moda.
Nema više pikula, u igri je plejka
i čevapi poprimaju okus hamburgera
a curice već sa petnaest pokazuju guze,
jer se žele ko J.Lo tresti u ritmu mjuze.
Kažu: uživaj u životu, pij Coca-Colu,
jedi umjetnu hranu, dok buljiš u telku
uz američke serije o policiji i nasilju
i filmove o američkom zapadu
i napadu na zemlje bliskog istoka.
Kao svoje nafte nemaju dosta.
Globalizacija smeća kojeg stave ti u usta,
primoran si slušat jer vlasta popušta,
dopušta, radi svog gušta smeće propušta.
Mračna je boja takovoga društva
a lica ljuta sa ulica pričaju priče
da vani već sviće, da došao je novi dan,
nova zvijezda sjela je na ekran,
novi auto kupit će baš svatko. Nema polako,
brzo živimo, brzo zaboravljamo,
odmah tko smo i što smo
Stiže kraj, kraj, kraj, svijeta kakvog znam.
Stiže kraj, kraj, kraj, samo “daj love daj”.
Stiže kraj, kraj, kraj, svijeta kakvog znam.
Stiže kraj, kraj, kraj, samo “daj droge daj”.
Tremens:
Živo me zanima kol’ko puta
ove godine očekujete smakove svijeta?
Znakove života više ne trebamo u ljudima
već tražimo na drugim planetima,
da se spasimo, preselimo i parazitiramo,
malo parimo na njima.
Klima nam je isto kao i Zemlja devastirana,
generacija izbrisana zbog nafte ili plina.
Svima je svejedno kaj ostaviti će unucima,
glavno da se ima.
Sociološke mutacije, genetske kreacije
i suze u očima nakon zločina nacije…
Nisi dio toga? Ne bi htio ratove
ali zašto, pitaj Boga, nisi rekao sve to ranije?
Nitko ni ne sluša te? Fali brdo love
da bi mogao razbit okove
jer svi smo povezani ali lancima i iskopanim očima
zbog droge ne spavaš noćima.
Stiže kraj, kraj, kraj, svijeta kakvog znam.
Stiže kraj, kraj, kraj, samo “daj love daj”.
Stiže kraj, kraj, kraj, svijeta kakvog znam.
Stiže kraj, kraj, kraj, samo “daj droge daj”.
