Gdje mnidijah da je
Mirisavi cvijet –
Tu j’ otrovna biljka,
Tu je pakô klet…
Gdje mnidijah da su
Izvori vrline –
Otrovna su vrela,
Otrovne gorčine.
U kom srcu mišljah
Da žar pravde tinja –
To je srce pusto,
Kukavica sinja.
Koju dušu držah
Da ljubavi diše –
Satana je mrska,
Od pakla je više.
O kom mišljah da je
Svojoj vjeri stanac –
Sa poganom dušom
Rodu kuje lanac.
Koji za rod bjehu
Na braniku prvi –
Sad eto ih – gmile
U prašini crvi.
O kojima mišljah
Da dom srećni krune –
Sa krvavom suzom
Sad ih narod kune.
Kog čuh zborit: “Istina
Od sveg mi je draža!” –
Sad je pljuje, gazi
Malodušna laža.
Gdje mnidijah da je
Mirisavi svijet –
Tu j’ otrovna biljka,
Tu je pakô klet.
***
mnidijah – mišljah
satana – đavo, vrag, zao duh
