Mnoge su se godine sklonile daleko
Kao da ih nema, ko da ne postoje
A svaku je od njih ukrasio neko
Neko ko je srce zarobio moje
Placem i pjevam u njeno ime
Placem da tugu sakrijem
Placem, a znam da ne mogu time
Tragove da joj sakrijem
Sva su moja sjecanja tocena kroz tugu
Pozelim njen dodir, osmijehu se nadam
Al’ ne mogu dusu da lijecim uz drugu
Vinu i gitari u zagrljaj padam
Odavno je srce prestalo da luta
Ne bi li je naslo bar makar na tren
Evo, sada stojim sam na kraju puta
Dao sam joj sebe, ali nisam njen
