Ne znam kako podnijeti ove noći preduge
Ne znam kako pobjeći do svitanja
Ne znam kako vratiti jednu mladost skršenu
I iz praha život joj podariti
Sad se pitam da li treba živjeti iz navike
Il’ da skonćam pa da budem kraj tebe
Jer gore si ti
A ja dole sam sav željan nježnosti
Noćas najdraža opet srest ćemo se mi
Bože noćas rajska vrata otvori
I u svoje dvore mene primi ti
Jer tu vječno počiva
Jedna ljubav najveća
Bože moj noćas ću za njom
Jer joj dugo nisam lice ljubio
Jer sam predugo se bez nje budio
Prerano je otišla moja ljubav najveća
Bože moj noćas ću za njom
Za njom
