OK…Pišem jer sam nezadovoljan sam sobom,
Pišem da bi danas ovo preživjeti mogo.
Društvo je krmača koja proždire svoj okot,
Zato bježim od stada i zato bojkot.
Slama smo koju zapali iskra bezumlja,
Masa koja nesumlja,
Masa bez uma.
Znam da je uzalud protiv njih borit se,
Al makar ću moć pogledat u oči se.
Past ću časno poput poljske konjice,
Neću nestat tiho nanjet ću im barem modrice.
Znam da oni imaju debele korice,
Al moja rječ će ostavit trag i do njih probit se.
Pobjedit ću njihovu mržnju u očima,
I srušit njihovu kuću na tuđim kostima.
Bacit breme koje koči me,
Danas novo poglavlje počinje.
Gori Wall Street i gori MMF,
Gori svaka banka i svaki sef.
Gori Brisel i gori Washington,
Gori, gori, gori Babilon.
Izgubljen narod, smrdi mržnja i barut,
U kriznom smo stanju, odavno.
Treba sa snagom da krenemo hrabro,
Sa dignutom glavom kroz branu ravno.
Ili pak šutiti, kulirati,
Asimilirati, profitirati,
Odmarati, uživati,
Možda će mašina sama kolabirati.
Industrija cijedi prirodu poput pijavice,
A nama kažu da kupimo štedljive sijalice.
I ja bi se zaletio na more,
Al kad srce kaže more novčanik kaže ne more.
Buržoazija njihova nacija,
Kapital trajna okupacija.
Pravila nisu ista za sve, upali um,
Pitam se gdje je “bailout” za Somaliju.
Ja optimista sam do kraja skroz,
Iako svjetlo na kraju tunela može biti voz.
Umjesto zida napravit ću most,
Ako misliš isto budi mi gost.
Neće niko doć, neće ništa past s neba ti,
Mi smo ti koje smo čekali.
Neće niko doć, neće ništa past s neba ti,
Mi smo ti koje smo čekali.
Gori Dejton, gore Laktaši,
Gore njihovi, gore naši.
Gori Tuzla, vatra jebena,
Gore čak i Panonska jezera.
Gore bašte, gore kafići,
Gore pozorišta i umjetnici.
Gori B i gori H,
Goriš ti i gorim ja.
Gori pepsi i Coca Cola,
Gori parlament od temelja do krova.
Gori alkohol, trava i hemija,
Gori svaka vila i rezidencija.
Gori Koolade.
I gori Frenkie.
