Vse sunca je zlatoga puno:
I gusti v goricah vsi grozdi
I puti po klanjcih glibokih
I dalki i rudasti gozdi.
I krovi od kletih črleni
I svetle na bregih kapele
I travniki plavi po nebu
I oblakov ovčice bele.
I vse je veselja tak puno,
I vse kak da srećno se smeje,
Da sunčece, božja ta roža,
Zlati ih i draga i greje.
I kak da ga tiho pozdravlja
I gora i gozd i gorice.
A kaj samo v mojem je srcu
Vse žalosti puno i kmice?!
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
