Smjesnoga lica sami padamo,svatko na drugom kraju svijeta
Zapetljanih tijela umor skrivamo…
Koliko potrosenih prica,pune ulice papira.. pokidanih istina
Snovima trosili smo ceste i mada se ne smije u sebi dugo sutjeli
Miris prve jeseni…
Kroz otrovane noci kad je sjecanje na strazi, ja ne prolazim
Tada vagoni puni srebra i rijeke zlatnog praha nece jutro potkupiti
A vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni
Govorim u snu
Govorim u snu
Koliko potrosenih prica, pune ulice papira… pokidanih istina
Snovima trosili smo ceste i mada se ne smije u sebi dugo sutjeli
A vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni
Govorim u snu
Govorim u snu
Govorim u snu
Govorim u snu
