Hej drugovi povijenih pleća

Pola vijeka po bijelome svijetu
zavičaja uželih se svoga
kuće stare, vode sa bunara
da l’ me čeka, da li ima koga

Hej drugovi povijenih pleća
da l’ se neko ovde mene sječa
ko polomi ogradu od pruća
djeram stari, gdje je moja kuća

Još na pragu srce mi se sledi
koga tražiš, pita starac sijedi
namjeniče i ja imam sina
u svijetu je, tvojih je godina

Ograda se s vremenom raspala
stara kuća nije izdržala
bunar stari vremenu prkosi
al’ ko vodu sa njega da nosi