Hitro tajim i pokrivam
Hudi poraz ki me kolje;
Ali zaman jer prik volje
Pozori ga van otkrivam.
Još blijed obraz trud svjedoči
U kom žive srce mrući,
Otkle sidje plam gorući
U nj iz lijepijeh tvojih oči.
U toj kad svedj nije moći
Osred grla pritisnuti,
Ni odvratit uzdah ljuti,
Da ne bude iz ust poći,
Gorki uzdah ako i ridak
Očituje ognja sile,
I ki osta šip od strile
Usred prsi žestok, bridak.
Svega su me primamile
K sebi tvoje rajske gizde:
Ni od sunca svjetlje zvizde,
Ni od tebe ljepše vile.
Ter vas bolan tebe dvorim,
misleći svedj o tebi
Ne znam ništa sam o sebi,
Gdje u živom ognju gorim.
Zna se veće bić moje,
Tužno biće i nemirno,
Koje stekoh služeć virno
Pune slave dike tvoje.
Svak zna jad moj, zasve da ja
Skrit ga ištem od svakoga
izvan tebe, mira moga
Ubojice, dušo moja.
Ti ga sama ne hoć znati,
Prid kojom ga samom glasim,
Da mi budeš tvojim drazim
Daj pogledom ki lijek dati.
Nebo zvijezda toli ne ima,
Trava cvijeća, valov more,
Što nije rana već, ke more
Svakčas mene jadi zlima.
Hitro tajim i pokrivam
