1
Htio bih pokidat žice na svjoj zlatnoj harfi
I vratiti se u zavičaj, u selo. U Rastušje.
Odbacit prašnjave knjige
I nasladnost lutanja bez svrhe.
Skinuti masku s lica.
I prezret, kao Gospod, smisao rečenica.
Bit u šumi ptica.
2
Povratit ću se, povratit ću se doma;
U kući još tinja oganj,
Što ga moji pređi zažgaše
U tavnosti prošlih vremena.
Hodit ću u opancima,
Kako i oni iđahu,
I rubine nosit lanene,
Što mi ih žena otkala.
Sa rukama prljavim od crnice
Otirat ću s čela znoj,
Te kaplje na zemlju.
Ljeti, poslije večere, kad napojim konje,
Na prag ću sa ženom sjesti:
Djeca će već otići na počinak.
U štali će, od sitosti, mukati krava i tele.
3
O, možda me u Rastušju očekuje sreća i pokoj.
Htio bih pokidat žice na svojoj zlatnoj harfi.
Pa kada miran umrem, seljani da prenesu
Truplo u crnome lijesu preko rodnoga praga.
