Svakom sam od vas poklonio pjesmu,
Mnoge su tužne i prepune sjete,
Dadoh vam ljubav ne tražeći ništa,
Poklonih vam srce kao malo dijete
Poželim ponekad da vas nisam sreo,
Srce bi radost mjesto tuge milo,
Prospavao bih mnoge neprospavane noći,
Al’ pjesama ovih
Onda ne bi bilo
Hvala svima iz vremena ruža,
Moje vas pjesme
Ni za što ne krive,
Svi koji su otišli
Iz života moga,
U pjesmama mojim još uvijek žive
Hvala svima iz vremena ruža,
Moje vas pjesme
Ni za što ne krive,
Svi koji su otišli
Iz života moga,
U pjesmama mojim
Vječno će da žive
Vi ste mi ušli
Pod kožu i dušu,
Unijeli nemir odlaskom svojim,
I tako su nastale
Sve pjesme moje,
Kojih se nekad i pjevat’ bojim
