Kao sunce poslije duge kise
sam ti dosla, sjecas se
a samo su dan prije toga
tebi ladje sve potonule
i sve su ti zvijezde sa mnom
na nebu zasjale
Ko svjetlo na kraju tunela
bespomocno si me trebao
zgrabio si moju ruku
na ljubav se meni zakleo
a sad kad si jak i mocan
tako lako si me izdao
Hvala, bar da se ljudski oprostis
hvala, bar da se malo izgubis
hvala, ni da prozboris
hvala, da nesto lijepo ostavis
hvala, prije nego me zaboravis
hvala, da li mozes da izgovoris
Kao zednom casa vode
u pustinji sam ti trebala
i na ruke tvoje prazne
koje traze srce predala
i usnama te svojim u zivot vratila
Ko bolesnom lijek sto treba
ti si moju ljubav dobio
tad u tvoje hladne oci
ponovo je plamen planuo
a sad si me tako lako
s drugom prebolio
