Ko zna gdje ti je pobjeg’o korak
od tada moj osmijeh je gorak
gdje si sada ti ko zna
kako da izliječim sebe
plašim se, srce mi zebe
Oslobodi me i znaj
da ova igra ipak ima sretan kraj
kad srušim sve figure
sjećanja mi nekud žure
Idem, gdje vratit ću se sebi
idem, ma nije važno gdje bi
da me slomiš to si htjela, znam..
Idem, na lice puštam kišu
idem, svi tragovi se brišu
među slabe ne, ne pripadam..
Ma daj, pusti da i dok te gubim
tiho i sporo te ljubim
gdje si sada ti ko zna
šta sad tu ja više mogu
kad prkosiš meni i Bogu
Oslobodi se i znaj
za tebe ova igra nema sretan kraj
kad rušiš sve figure
zarobe te hladne bure
