Istina

Stari sat na zidu ponoć otkucava
A umorno moje oko ne može da spava
Tvoju sliku vidim čim zatvorim oči
Ne čekaj je, srce, znaš da neće doći

Kunem te i psujem kad me pita neko
Al’ su kletve moje od srca daleko
Da sam sretan čovjek, svima redom lažem
Stid me pa ne mogu istinu da kažem

U istom smo gradu, na dvije adrese
Sad postelju nekom drugom vrelim tijelom griješ
Sakrila si prošlost u sjećanju vješto
Istinu od srca ne možeš da skriješ