Iz kamena sam rasla,
iz zemlje, iz vode
i prošla sam kroz vatru,
kroz vrijeme što ode
i bila uvijek mlada
i ljepša no druge
k’o svjedok tvojih slavlja,
k’o glas tvoje tuge!
Iz ljubavi sam rasla
u tebi, u svima
k’o izvor što nabuja,
k’o more i plima
i pjevao je pastir,
mornari i djeca
i bila sam k’o zvono
što slavi, što breca.
Ja sam pjesma,
ja sam pjesma, pjevaj me!
Ja sam žena, ljubi me!
Ja sam pjesma,
ja sam pjesma, pjevaj me!
Ja sam dijete, čuvaj me!
Ja sam pjesma,
ja sam pjesma, pjevaj me!
Dok treptale su note
k’o ptice na žici
ja kliktala sam s tobom
i sjala kao svici
u travi punoj rose
i palila svijeću
da dotaknem ti srce
i darujem sreću.
Iz ljubavi sam rasla
u tebi, u svima
k’o izvor što nabuja,
k’o more i plima
i pjevao je pastir,
mornari i djeca
i bila sam k’o zvono
što slavi, što breca.
