Svi su nekako ucili redu
Kroz zivot ovaj idu ko po koncu
I moja ljubav, moja prva ljubav
I ona masta o slavi i novcu
Prijatelji moji sada su na cijeni
Svaki put dodju kad im nesto treba
Takav je zivot, uvijek ista prica
Previse tuge, a premalo neba
Kao da sam slucajno u igri
Ja sam svoje tjerao do kraja
Noc me tako zatekla na putu
Pijana od tuge, zedna bez kraja
Tako smo daleko, o djetinstvo moje
U kome me mnogi jos i danas vide
Ja njih ne mogu, ne slice na sebe
Sve jasnije vidim kako vrijeme ide
