Budim se, jutro je, odljepljujem svoje okice,
Znajući da je dan kada bog umire – predivan!
Vani je oblačno, prohladno i odlično,
Danas je baš spremno sve – danas bajka umire!
Došo sam kući pijan ko kanta – razbio auto i srušio vrata,
Za ručak se fino izbljuvo po stolu, starom pokazao guzicu golu,
Vlastitu majku lupio šakom, Šutnuo mačku i jebo se s bakom!
Vlastitu majku razvalio šakom i predobro ševio se s bakom!
Jebo te bog! Bio sam loš!
Dva očenaša, pa mogu još!
Zašto da budem dobar i pošten kad bi mi bog oprostio sve?
Svakoga dana sjedim i plačem žaleći sve te instant-vjernike.
Dok vjeruju mahom u gluposti, U 21. vijeku on ne postoji!
Umro je od teške bolesti Koju ste kršćanstvom nazvali.
Jebo te bog! Bio sam loš!
Dva očenaša, pa mogu još!
Jebo te bog! Bio sam loš!
Dva očenaša, pa mogu još!
Pa mogu još!
Sutra ćemo srediti stvar uz nedjeljni ručak – božiji dar!
Jebo te bog, bio sam loš! Dva očenaša, pa mogu još!
