Na tebi sjaji baš sve, i košulja od lana,
A ja sama i votka u tišini tvog stana.
Ponoć je blizu, ti izlaziš van,
Kažeš posao hitan, kao glupa sam.
Ljubav svakom se desi,
Znam i ti nisi imun na to.
Mi smo ljudi na istoj adresi,
Što se ne volimo.
Još je svježi trag na tvojim usnama,
Od lošeg vina i ruža jeftina,
Da te ne znam skupo bi platila.
Ma baciću i prsten, živa ne bila.
Da se barem kaješ, mi pokaži,
Ako sam u krivu ti dokaži.
Ti na stolice dv’je sjediš ima već dana,
A prevara boli jače od tvog dlana.
Ja sve trpim, to je najgore,
Do kad, pitam se, kad neide nabolje.
Sada dušu istresi,
Još na ranu stavi mi sol.
Nemoj lagati da nisi kad jesi,
Žena osjeti to.
