Jutarnja zvijezda o nebo pribodena:
Pozlaćen orah viseć na božićnom drvcu.
Rasklopila je snene oči zora:
Djevojčica razmažena, ljutita,
Što su je tako rano bukom izbudili
Još neispavanu.
Uzduž potoka jabuke u cvjetanju mirišu;
Na govedima klepke sve su glasnije.
Iz bliske niske šikare
Dopire pjesma ptičija
Do uha mome ocu…
Al on je ne sluša.
Otac moj oruć viče na konje za plugom
Pa nije ni primijetio
Kako se sjena konja prostrla do nakraj oranice,
I konjska se leđa snažno isparuju,
I kako se k nebu iz brazda para uzdiže
Kao tamjan iz dragocjenih kadionica.
