Otkako je stari travnik nastao,
takav cvijet još nije rastao,
a mene dugo bilo nije.
Ka’ pehar bijeli pada na naš grad,
da li sama još i sad,
a mene dugo bilo nije.
Ostavimo sve, srce moje idemo do nje,
srce moje ostavimo sve,
da stignemo u maju kad bulbuli pjevaju.
Sanjao sam kako mi je ruku dala,
a drugom je moju kosu milovala.
miriše k’o zumbul, cvijeće u proljeće.
Ko sanjam je kako mi donosi kap rose na usnama žubor potoka na grudima, mrvu medu pod grlom i komad vruće pogače u marami, ko sanjam je a strah me je, a strah me je da se ne probudim.
