Neki me nemir nosi
Daleko na kraj svijeta
Nebesku plavet krojim
Sunčevim ćutanjem
U tvojoj tršavoj kosi
Planduju ivanjska ljeta
Oprosti – izvini što im
Dosadih sa lutanjem
Zbog tvojih se mirisnih stopa
Po dolinama prosuh
Nespretan smiješan i nizak
Al` k nebu dizah dlan
I zvijezda se dokopah
S ružom u sjenokosu
Sa svima dobar i blizak
A tako tuđ i stran
Kad htjede hrast da te uzme
Vjetar me primi pod svoje
Podivlja u meni sve što
Zadirkuje mjesec krivi
Lako se ne nalaze usne
Za skitničke godine moje
Ja žudim rumeno nešto
Od čega se drukčije živi
Pronaći će me u rosi
Gdje promuko od plača cvjetam
I po nebu krila brojim
Vrelim šaputanjem
Dok u tvojoj tršavoj kosi
Planduju ivanjska ljeta
Oprosti izvini što im
Dosadih sa lutanjem
