Kad jednog dana prisjetim se svega
i svome srcu tiho kazem
spavaj, uzalud je bilo
pod svjetiljkom i pahuljama snijega
ja bit cu sama, sve ce biti mirno
I necu znati sto se sa mnom zbiva
prolazit ce neki ljudi
kraj mene kao da me nema
I citav zivot bit ce mi na dlanu
svi susreti, sva obecanja
tako mnogo mi smo htjeli
i samo pjesmu cujem dobro znanu
mi djetinjstvo smo nase u snu sreli
Bar da mi kaze gdje da pomoc trazim
u kasnoj noci ovaj stranac
koji odlazi bez rijeci
A ide svome kraju ova zima
i blijeda zora vec je blizu
u daljini grad se budi
ja moram dalje, uvijek nade ima
dok pokraj nas su prijatelji, ljudi
Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba
i predah poslije duga puta
Kad jednog dana prisjetim se svega
i zacudim se svome licu
sto promijenilo se nije
kad pomislim na ono sto nas ceka
i sto se negdje u daljini krije
Tko ce mi u tom casu snage dati
sam je covjek kao slamka
sto oluje nose
