Daj vatro Sunca jedinoga
sruči se silom na ruke moje
da nema ih više ovakvih,
više, koje skupljaju suze majke,
suze majke o mom povratku.
Da ostavim, što me rodiše, njih,
da zaboravim taj pelud ljiljana,
dar da ljubim,
oteše me.
Ne stavljaj pred oči krvave tu sliku suludih kontura,
da moja je zemklja spaljena,
moj narod izgubio dušu,
tlo klicu ne rađa.
U nebo udri strijelu kletve mama,
prasak tad rođen, istina će biti !
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
