[Ink]
Gdje da stanem? Nikad nisam u dilemi
jer boli me briga sto drugi misle o meni,
okreni plocu na drugu stranu
stavi sebe u moju cizmu i gledaj
u ogledalu prije no rijeci kliznu
refleksiju moju, pa ces vidjet’ svoju.
Ja i ti buraz smo isti neiskvareni cisti
ulicni lingvisti. Na sceni zivota samo statisti,
redatelja pasjeg skota. Dva ko jedan:
Isti ko dva lica kovanice
al’ kad ju bacis jedno mora pasti dolje.
Jednako, ja i ti dvije crtice,
al’ to je tako buraz jedna mora biti gore.
Covjece ne ljuti se, trudi se, opusti se uputi se.
Dodi u ruke majke muzike
podrucje hipnoze instrumental doze.
Igrajmo sah na ploci na kruzice
uz neonske svjetiljke sve figure su kraljice.
pusti sive stanice da se odmore zaborave,
ne trazi odgovore pusti stvari da se same srede
kad ritam povede…povede…povede
[Remí]
Povedi me
Odvedi me
U svijetove dimenzije neistrazene
[Ink]
U studiju kad se snima sve stima.
Gledaj, slusaj sve se klima
ja sam flegma ko moj kompa iz steke
glave su tvrde, rijeci su meke
ko tijela ispod deke
pozelim da spavam da se opustim i to je sve.
Rijeci idu same
prije no ih izustim nema mikrofonije, galame.
Tihi tok svijesti misli bujice i rijeke
ko topli vjetar mi miluju tjeme.
Da imam duge lasi vijorile bi se,
da imam sisice strsale bi ispod bluze
siljaste i ukrucene, kad me produ trnci od mjuze
sve mi se kose nakostrijese
strse ko igle akupunkture za bolji protok energije,
kad ritam povede me na putovanje bestezinsko stanje
totalno se prepustam pa klizim i plutam.
Ona vodi me u srediste
sto grije ko tople zrake sunceve
kad zatvorim oci bolje vidim likove i rijeci sto pisem,
srce udara dok jedva disem,
mozak mi para samo se klatim i njisem
i onda shvatim, uzmem olovku i papir pa pisem i risem.
Nije za svakoga zato je volim vise
od bilo koje zene jer nije laka,
jos nijednom nije krenula da me nije takla,
s mjesta pomakla
nek’ se sve razlije poput stakla do raja iz pakla,
kad ritam povede do jebenog spektakla.
