Kad se probudim

Nije nam smetalo ni to
što se raspada grad,
ni ta sumporna kiša,
ni taj očajan smrad.
Ti si palila zvijezde,
ja sam gasio dan,
preko umornog neba
mi smo prosuli san.

Ja već danima lutam
gradom pijan i sam,
ne znam gdje bi bez tebe,
ne znam ni koji je dan.
Noću okrenut zidu,
kad me san dohvati,
nekim putem do tebe
bježim ljubavi.

I ovaj dan
sporo prolazi,
tko zna što nam
novi donosi.
Dal’ ću te ipak pronaći
jednog jutra
pored sebe
kad se probudim.