Kako zvuci surovo
da je s nama gotovo
poljupci su pecati
kojih cu se sjecati, to znam
Sapnuo si da je kraj
al’ je odjekivalo
ko da je sto hiljada
ljudi uzvikivalo tu rijec
Ko zna, mozda je to sudbina
A ja, kao opsjednuta
dnevno bar milion puta
kroz moje misli prodjes
sto te nema sto ne dodjes
Ja kao opsjednuta
ostavljena, bjesna, ljuta
jos svima pricam da si moj
u svojoj lazi cuvenoj
Prije mogu umreti
nego sto cu nazvati
tvoj glas moze samo jos
vecu bol izazvati, to znam
Sapnuo si da je kraj
al’ je odjekivalo
ko da je sto hiljada
ljudi uzvikivalo tu rijec
Ko zna, mozda je to sudbina
A moja je najveca mana
sto volim te ko prvog dana
a ti, a ti
a ti to znas i uzivas
A moja je najveca mana
sto volim te ko prvog dana
a ti, a ti
a ti to sve zloupotrebljavas
Kroz moje misli prodjes
zbog tebe ko opsjednuta sam
