Kao san,kao val
kao svijet nestaje
Kao zadnji sunčev trak,koji nestaje u mrak
naša ljubav sve je dalje.
Kao zrnca prašine što ih vjetar sakrije
pa ih nosi i ne dira.
KAo noćnih ptica let što me bude pa sam snen
ja već dugo nemam mira.
Želio bih bar na tren da još jednom vidim svijet
naše zvijezde što se skriva.
I zato noćas meni sviraj,nek’ tvoja pjesma plovi kroz noć
a srce samo neka bira to malo sreće što brzo će proć’.
I zato noćas meni sviraj da zvijezda neka otjeras san
i samo pogledom me diraj k’o srebrn mjesec kad miluje mrak.
Kao san,kao val
kao svijet nestaje.
Da li duga nastane kada kiša prestane
il’ to samo boje snivam.
Kao dvje,tri pahulje što se same rastope
pa ih žedna zemlja skriva.
Kao tuga golema,a u njoj su sjećanja
ja već dugo nemam mira.
Želio bih bar na tren da još jednom vidim svijet
naše zvijezde što se skriva.
I zato noćas meni sviraj,nek’ tvoja pjesma plovi kroz noć
a srce samo neka bira to malo sreće što brzo će proć’.
I zato noćas meni sviraj da zvijezda neka otjeras san
i samo pogledom me diraj k’o srebrn mjesec kad miluje mrak.
Kao san,nestaje…
