Kao putnici sto plove
I sanjanju svoj dom,
Ne sluteci da plove
Ravno u brodolom.
Tako sam tebe ja upoznao,
Zakoracio u grijeh,
Dopustio da tvoj duh
Zaustavi vrijeme.
Vise nikada te nitko nije vidio,
A ja zelim da budes snazna,
Da budes kao stijena, stijena.
I nedavno sam saznao
Da si s vjencanja pobjegla,
Da su te svi svuda trazili
Dok si u tamu nestajala.
Jer kao svatovi su
Izgubili prsten pod kamenom,
Jer netko nije zelio
Da ti budes s njim.
Kao stijena, kao stijena,
Kao stijena,
I da ni za cime ti ne zalis.
