Dok isli smo u skolu, voljeli smo se
Gledali smo zivot, imali ideje
Htjeli smo jednom promijeniti svijet
Oprali smo ruke, sve naucili za pet.
Bili smo ko jedan, prenosili smo znanje
Krcma Kolodvor-Roza, jedino saznanje
Pozvali smo more da nam otvori oci
More nam je dalo sedam pijanih noci.
Jer kasno je za prosinac i kasno je za srpanj
Kasno je za dane sto zivjeli smo sretno
Isti su mi sada svih dvanaest mjeseci
Skoro cemo mladost pricat svojoj djeci.
Nije tako davno bilo to o cemu pricam
Al’ mnogi od nas nije vise onom duhu slican
Jer mijenjaju se ljudi, drukciji smo svi
Od starih ideja ni tocka na i.
Ne bi bilo dobro da pokusamo opet
Gimnazijske stvari iznova zapocet
Jer drugi su ljudi, interesi drugi
Svatko trazi svoje, svatko svoje nudi.
Mozemo se napit opet ispocetka
I praviti tulume i ljubit se ko djeca
Izmedu nas samo gradi se zid
Izgubicemo sluh, izgubicemo vid.
