Glasno dobuju kazaljke sata
Misli utječu kroz podsvjesti vrata
Vješto me san mimoilazi
Profana misao u svijest ulazi
Zbilja je praktično
Uvjeriti u zagrobno
Imat horde poklonika
Latentnih fanatika
Jer se mnogo zala
U ime vjerskih ideala
Na svijetu desilo
I svijest uništilo
Prosječan čovjek radi plaćanja kirije
Nema vremena za stvaranje empirije,
A najjači su lanci
U dedukcijskoj distanci
Zamršeniji od pletera
Nevidljiviji od etera
Ručice sata sad su sve tiše
I skoro da ih i ne čujem više
Prestaje mantričko disanje sata
Eto me konačno i san hvata
Zgražam se na globalnu tupost
Svaka je religija notorna glupost
Stalno izmišljanje tople vode
Inducirano psihologijom straha od slobode
