Kad prebacim kaput preko ramena
I istrčim na ulicu, a snijeg do koljena
I krenem polako do prve kavane
I pijem s neznancem sve dok ne svane
Ko je kriv
Ko je kriv
I dok trčim s jednog prozora na drugi
Kako minuti mogu biti dugi
Baš svaki šum ko tvoj korak zvuči
Postajem sve manja u toj praznoj kući
Ko je kriv
Ko je kriv
Zar je važno ko je kriv
Dok me pitaš gdje si
Zar je važno ‘ko je kriv
Kad se već sve to desi
Kad zapalim dvije cigare ko jednu
A nepoznate cure pitaju da sjednu
A ja tražim tvoju ruku u džepu mog kaputa
I tramvaj se vuče za mnom ko da luta
Ko je kriv
Ko je kriv
Kad pozvonim u zoru s vrućim kruhom ispod ruke
I poljubim te sočno, onako s puno buke
I zagrlim te čvrsto, osjetim u duši
A vrući kruh na stolu i dalje se puši
Ko je kriv
Ko je kriv
Zar je važno ko je kriv
