Kad prebacim kaput preko ramena
I istrčim na ulicu, a snijeg do koljena
I krenem polako do prve kavane
I pijem s neznancem sve dok ne svane
‘Ko je kriv
‘Ko je kriv
I dok trčim s jednog prozora na drugi
Kako minuti mogu biti dugi
Baš svaki šum k’o tvoj korak zvuči
Postajem sve manja u toj praznoj kući
‘Ko je kriv
‘Ko je kriv
Zar je važno ‘ko je kriv
Dok me pitaš gdje si
Zar je važno ‘ko je kriv
Kad se već sve to desi
Kad zapalim dvije cigare k’o jednu
A nepoznate cure pitaju da sjednu
A ja tražim tvoju ruku u džepu mog kaputa
I tramvaj se vuče za mnom k’o da luta
‘Ko je kriv
‘Ko je kriv
Kad pozvonim u zoru s vrućim kruhom ispod ruke
I poljubim te sočno, onako s puno buke
I zagrlim te čvrsto, osjetim u duši
A vrući kruh na stolu i dalje se puši
‘Ko je kriv
‘Ko je kriv
Zar je važno ko je kriv…
