Ne, ne volim
kad ljubav nestaje
u vrevi prepunog perona
u zadnjem stisku drhtavih ruku
kroz spusten prozor vagona
Ne, ne volim
suze u trenutku
kad vlak se vec pomalo mice
i sve one rijeci neizrecene
i sve nedovrsene price
Al’ uvijek dodje kraj
zakletve lude i poneko pismo
jednom se mozda sretnemo opet
k’o da nikad se
k’o da nikad se sreli nismo
Zato ostani
nemoj me pratiti
i ne masi s prepunog perona
a ja cu vec ljubav isplakat’ svoju
u kutu nekog vagona
Galerija muzičkih tekstova i izbor zanimljivih vijesti s balkanske scene.
© Tekstovi pjesama 2016 - 2026
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
Strogo nužni kolačić trebao bi biti omogućen u svakom trenutku kako bismo mogli spremiti vaše postavke za postavke kolačića.
Ako onemogućite ovaj kolačić, nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da svaki put kada posjetite ovu web stranicu morat ćete ponovno omogućiti ili onemogućiti kolačiće.
