Ja i nocas nemam sna
glas me njezin doziva
ne pomazu molitve
sto su za njom krenule
sve su rijeci suvisne
kad ih ona ne cuje
Nisam znao ljubiti
kao drugi sretnici
godine me slomile
tuge me udomile
kao zadnjeg prosjaka
ispod crnih oblaka
Kriz na dusi nosim ja
nosim za zivota dva
a na srcu suza svaka
k’o da je od suhog zlata
k’o da je od kamena
Pustite me, pustite
ona mi je bila sve
nek’ u njeno padnem krilo
makar mi i zadnje bilo
pustite me pustite
Zbogom svima odlazim
da se vise ne vratim
godine me slomile
tuge me udomile
kao zadnjeg prosjeka
ispod crnih oblaka
Moje mjesto je kraj nje
kriz na dusi nosim ja
nosim za zivota dva
