Još ponekad pomislim da sam s tobom.
Još pred Bogom dijelimo zlo i dobro.
Još ti stoje kovčezi polu prazni
i ti, mila,još si tu, ko’ po kazni.
Među nama pustinja ko’ na dlanu.
Svaka riječ nam otvara novu ranu.
Ja bih da te dodirnem, da te vratim.
Ne znam kako, reci mi
Ovo je kuća slomljenog srca.
Samo joj tuga na vrata kuca.
Milijun suza u nju se slilo.
Ma briga tebe , lako ti bilo.
Ovo je kuća slomljenog srca.
U jutro se probudim, tebe nema.
Pokraj mene usnula druga žena.
Gdje je moja jedina,
koja umije svaki pogled da razumije
