Ljubav draga mene stavi
Među rajske dvije vile,
Od kijeh se u naravi
Nijesu i ljepše vik vidile.
Jedna i druga mene mami,
Jedna i druga meni omili.
Jedna zlatnijem svojijem prami,
Druga kroz svoj pogled mili.
A objemo zapiso sam
Ma mlađahna davno lita,
Jednu i drugu uzeo sam
Za me dobro svega svita.
Kojoj ćeš se dat sred krila,
Me srdašce zatravjeno,
Ako me moš’ u dva dila
Bit objema razdijeljeno?
Tebi, slatki moj pokoju,
Darivam se, tebe hoću
Jaoh! Što velim? Mu gospoju,
Tebe lijepu pustit moć ću?
Ah, prije se oči moje
Vječnijem mrakom zatvorile,
Neg’ li, draga ma gospoje,
Izvan tebe obljubile.
Ti si slatka ma razbluda,
U tebi su sve radosti,
U tebi je sva požuda
Zanesene me mladosti.
Jaoh, što velim? Uteć li ću
Ja od tebe, dušo mila?
Ne, ne viku, jaoh, k tebi ću
Sred tvojega draga krila.
Srećne ti bih i blažene
Provodio dni čestite,
Da obje duše vi ljubjene
Mene mlada zagrlite!
O pridraga, mila noći,
Bjelja od vedra jasna dana,
Kad ćeš k meni prije doći,
Noći svijetla i sunčana.
Tada bi smo zagrljeni
Sve požude ispunili,
I drag celov i medeni
Celovima uzbudili.
Ter bi mogle uzaznati
Vaše dike izabrane,
Što je milo celivati
Usti otprije celivane.
Mnokrat celov drag, ljuveni
Od jedne bih ugrabio,
Mnokrat oni ugrabjeni
Opet drugoj udijelio.
Mnokrat jedna draga i mila
Ne bi usti celivala.
Čim bi druga usred krila
Razbludnoga svog imala.
Ma pjesance, već se ustavi
I k objema sad pohrli;
Obje milo ter pozdravi,
Obje slatko ter zagrli.
Ljubav draga mene stavi
