Ako kažem, ova pjesma ima značenje sna,
a sva radost što u njemu odavno spava si ti,
ako te usporedim s blagim osmjehom jutra,
jer zora oduvijek nosi ime tvog prvog pogleda,
hočeš li me ovjenčati svojim srebrnim rukama,
uzeti k sebi i primiti kao sretno sazviježđe?
Mila moja, pamtim dan u kojem postaješ moja,
kad si se u lahoru nasmiješenog proljeća pojavila
i sa te svoje dvije ruke, uznemirene golubice,
poput drhtavog lišća zaplela u mom zraku,
a ja sam ti odmah naznačio nebo boje meda,
i tvoje je drhtanje u dahu tiho sletjelo na mene,
tražeći mjesto gdje će dva tvoja srca smjestit.
U mlazu prvog srca besmrtnost zvijezda čuvaš,
drugo srce, zamah vjetra, duša tvoja ima,
oba srca, duboku i sretnu ljubav k meni nose,
a oči tvoje, mila, savršenim plesom zjenica sjaje,
i s pravom se moje misli u bistrom cvijeću tope,
jer si tragom zaboravljenih uzdaha snena stigla,
tišini mojoj ljudskoj, ljubav svoje duše priznala.
