Stotinu noći ja proveo sam ovdje
plovio snovima kroz potopljeni svijet
gomile uspomena leže dolje na dnu
da mi je čut’ o tebi neku dobru vijest
Što prvo jutro, evo budim se
u hladu našeg kreveta
bol je manja već
a more snova sad je zatrpao pijesak
e kad bi nazvala i rekla samo riječ
Ljubav, kad rekla bi ljubav
svi bi crni dani otišli u dim
ljubav, kad rekla bi ljubav
ja skupio bih snagu da ti opostim
Vremena ima cijelu vječnost ako treba
na tvoje crne oči trošio bi sve
a ti si preko vode našla komad neba
da l’ ikad zaroniš u naš potopljeni svijet
I ko da ništa nije bilo
ti sva pogasila si svijetla
tropskim vjetrom me dotakla
u kosti nanijela sjeverac
I ko da ništa nije bilo
ti ni zbogom nisi rekla
i kud god da krenem još me prati
samo miris tvoga tijela
