Bušak neki, pasuć travicu,
Pamet svoju je izgubio,
U bujnu, bajnu neku kravicu
Volujski se baš zaljubio,
Bugareći: — Voli, teški volovi,
To su, voli, boli, teški bolovi.
Kravica, ko prava kravica,
Škopčiću se tužnom smiluje,
Pa kao prava kravlja glavica
Jezikom mu frizur miluje.
Uzdišući: — Vole, dragi voliću,
Voli mene, vole, i vola volit ću.
Eloizu je proživjela
Nevica sa mladim paterom,
U dramskoj krizi je doživjela
Nagone za stvarnim faterom.
Reče volu: — Vale, vole i voliću!
Ubija me slovo. Djela molit ću.
Volić: — Sve ste slične, ženice,
Oko materije tek se prtite,
Ideal vam je: brzo ženit se,
Oko jedne osi sve se vrtite! —
Reče, i pošto dirnu njena koljena,
Svisnu ko Abelar svoga koljena.
