Kako su lijepi oblaci, te rumene
Igračke vjetra, što nam draga lica;
Preneraženo njinim čudnim žarom,
Odlijeće k njima jedno jato ptica.
Nenaslućene otkriva mi tajne
Taj predvečernji trenut, koji zgrnu
Sve blago čežnja u oči ti sjajne,
Sav miris ženstva u kosu ti crnu.
O, sada shvaćam svijetli osmijeh neba!
Tajanstveni govor drveća i trava
U skladu je sa kucajima srca –
I ponad sviju snova ta je java.
Samo nam srce, samo toplo srce,
I sve je sreća što mi oči vide,
Ati trenuci – to su slavoluci
Kroz koje ljubav u trijumfu ide!
