Toga su dana oblaci bili jako ljuti na nas
to karanje i vrisku nisi nikada čula
Ni to veselo leto ništa nije srećnije bilo
tri su ga oktobra smirivala dugo
Znaš kako ljuto nebo teško prašta
Znaš da ljuto nebo teško prašta
I zašto nismo tim rečima teškim vezali omče oko vratova
da ih pustimo da vise do sledećeg jutra
I zašto nismo presudili im na licu mesta
jednim poljupcem britkim da ćute zauvek
Znaš kako ljuto nebo teško prašta
Znaš da ljuto nebo teško prašta
