Jos ne pada mi na pamet da zaboravu dam
Sve lijepo sto smo imali, taj dozivljeni san
I kako da se naviknem na hladnu postelju
Kad bezbroj puta zajedno mi gorjeli smo tu
Kada si rek’o da je volis
U mojoj dusi sat je stao
U srcu zaledjen jos cuvam
Taj tren kad poslednji si put me pogledao
Lose vrijeme, lose vrijeme
Lose vrijeme za nas ostavljene
Gore vene, gore vene
I u njima vatre ugasene
Ja bez tebe, ti bez mene
Samo dve sudbine promasene
Srca dva smo ko dvije stijene
Koja ce prije od ponosa da uvene
Jos ne dam da na nase sve padne prasina
Ma kol’ko tvoja sreca s njom me sada boljela
I kako da se naviknem na rijeci utjehe
Kad svaka kao uvrijeda mi zvuci od tebe
