Sedi na klupi i tiho jeca
Kao da neko spominje ime
Vetar joj kosom briše suze
Ko li tom leptiru krila uze
Podiže glavu i tiho reče
Molim te, vodi me do kuće svoje
Neko joj noćas na ime zgazi
A ne zna da život nikoga ne mazi
Lude godine
Kada nas ko maslačak podigne
Ta neka slatka sila nemira
Što traje kratko kao život leptira
O, godine
Kada nas ko konac otkine
To sidro koje vuče nas na dno
U bolu svi pred Bogom isti smo
Oči joj mutne, mokre od suza
Ko da ne želi da vidi nikog
Jednom je rukom sakrila lice
Noćas joj društvo nude skitnice
