Dobro me znaš,
i kada zaplačem ja,
to nije za oproštaj,
jer kada si tu
ja hodam kao u snu,
a moja soba naš je maleni raj.
Sa tobom su suze slađe nego sa drugim smijeh,
a sva moja savjest spava jer si ti najveći grijeh, moj grijeh.
Da li znaš da je bol kao mač u meni,
samo ti imaš moć me oživjeti,
da li znaš da je ključ u tvojim rukama,
lagano umirem bacaš me na koljena.
Počinje dan,
a ja već unaprijed znam
nema promjene u rasporedu,
a ja sam ti svijest,
ja sam ta loša vijest,
s kojom ne možeš pobijediti nju,
a s tobom su suze slađe nego sa drugim smjeh,
a sva moja savjest spava jer si ti najveći grijeh, moj grijeh.
