Po žitu zažarel se mak,
Po zlatu razgorel se tak
Kak rože od plamena same
Od njih bum ja venec ti splel
I stiha na glavu ti del,
Na svilene, rudaste prame.
Vu senjah sem videl te tak,
Al zakaj je trusil se mak.
I bila si žarka od srama?
Povedati to se ne sme,
Ti pitala ne buš, kaj ne?
Kaj bilo je, znaš ti i sama!
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
