svaki dan isto je baš kao i ovog jutra
nikoga ne zanima dal’ će biti sutra
ono što nam usade, nadu u visine
naš život stavlja u njihove mašine
i kao da ne vide sve ono što istina je
Rijeke, Šume, Mjesec, Planine…
a Zemlja ipak pobjedit će
a bi htio da nas ne jer mi smo isto tako dio nje
al promjeni se…
i bojim se da ne nestane naša nada uz sve te silne poraze
al još borim se da ne prestane naša borba za sve buduće pobjede
a ako sve to nestane i sva krv otekne u žile majke Zemljice
ti nemoj reć’ da bolje je i da drugačije ne moze jer tada predali smo se
al ipak gledam sve kako nestaje, ispred očiju planeta umire
u glavi mislim da spriječit ću sve a i meni su ruke krvave
sve prestaje
daj povedi me da zajedno uništimo sve laži i prevare
povedi me u nove pobjede gdje neće biti patnje nego malo sunca
Malo sunca
