Tvoje mudre riči pamtin
u ditinjstvo kad se vratin.
O Mama! O Mama!
Ča je cukar, ča je sol
ča su gušti, ča je bol?
O Mama!
Pravu rič si uvik znala
pusta mladost kad je cvala.
O Mama! O Mama!
Ča je kripost, ča je grih
ča su suze, ča je smih?
O Mama!
U vonju lancuna i friškoga kruva
još ćutin te;
kraj ognjišta stara u sjeni šudara
još slušan te;
na gustidi žednoj kad usta su suva
još vidin te.
I iz duše nek otme se krik.
O Mama!
Ti si izvor i ponor i štit;
ti si plamen i rana i lik
ti zemja i jubav i cvit.
O Mama!
Tvoje riči zlata vride
kroz nevere dok me slide.
O Mama! O Mama!
Ča je čovik, ča je zvir
ča su zvona, ča je pir?
O Mama!
