Na stanici stoji jedna žena
zamišljena pomalo tužna,
posmatra me zanesena
kao da mi ima nešto dužna
na stanici još je bilo ljudi
ali mi se otelo iz grudi
Hej Marina pesmo iz davnina
zajedno smo u klupi sedeli
sad je kasno već smo osedeli
Zaludna joj traži prošle dane
pletenice i oči što gore,
u njene su godine utkale
sede kose i duboke bore
plakali smo kao deca neka
mirišuci vremena daleka
Galerija muzičkih tekstova i izbor zanimljivih vijesti s balkanske scene.
© Tekstovi pjesama 2016 - 2026
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
Strogo nužni kolačić trebao bi biti omogućen u svakom trenutku kako bismo mogli spremiti vaše postavke za postavke kolačića.
Ako onemogućite ovaj kolačić, nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da svaki put kada posjetite ovu web stranicu morat ćete ponovno omogućiti ili onemogućiti kolačiće.
